Bruceloza

Bruceloza je primarno bolest životinja uzrokovana različitim vrstama bakterija roda brucela, od koje mogu oboljeti i ljudi ako dođu u kontakt s bolesnim životinjama, borave u njihovoj blizini ili konzumiraju termički neobrađene proizvode podrijetlom od bolesnih životinja. Brucellae su gram negativni, unutar-stanični bacili.

Od bruceloze najčešće obolijevaju goveda (B. abortus), ovce i koze (B. melitensis), svinje (B. suis) i psi (B. canis). Kod ljudi najčešća infekcija s B. melitensis. Bruceloza je rasprostranjena po cijelom svijetu i zadnje joj je vrijeme incidencija u porastu.

BRUCELOZA KOD ŽIVOTINJA
Bolest se u stadu širi izravnim kontaktom, udisajem, i spolnim aktom. Životinje mogu mjesecima i godinama izlučivati uzročnike u mlijeku i drugim ekskretima. Kada se bolest prvi puta pojavi u stadu životinje pokazuju nespecifične, opće simptome bolesti kao što su povišena temperatura, malaksalost, artritis, sinovitis, orhitis ili neurološke poremećaje. Glavni i najuočljiviji znak da je životinja možda oboljela od bruceloze jeste pobačaj u zadnjoj trećini graviditeta ili prerani porođaj. Pobačeni fetus, placenta, lohije i tekućina iz maternice sadrže veliku količinu bakterija, koje se dugo zadržavaju u vlažnoj zemlji i vodi. Zbog nespecifičnih znakova bolesti, bruceloza se utvrđuje laboratorijskim pretragama.
Bolest se vrlo teško liječi. Mlade, još spolno nezrele, a pogotovo bređe životinje vrlo su primljive za infekciju.
Odlukom o mjerama zaštite od zaraznih i parazitarnih bolesti i njihovoj provedbi i financiranju u 2004.godini (“Službeni glasnik BiH” 03/04) propisano je da se na brucelozu mora serološki pretražiti:
• jedanput godišnje krv ili mlijeko svih rasplodnih krava i junica starijih od 24 mjeseca i svih krava čije mlijeko se koristi za ljudsku ishranu;
• jedanput godišnje krv svih krmača i nazimica prije uvođenja u reprodukciju ili tijekom druge polovice graviditeta u uzgojima do 100 grla, te krv 20% krmača u uzgojima brojnijim od 100 grla;
• krv nabavljenih ovaca i koza prije uvođenja u uzgoj;
• dva puta godišnje krv bikova, nerastova, ovnova i jarčeva koji služe za proizvodnju sjemena za umjetno osjemenjavanje i prirodni pripust, tako da se jedan pregled obavi prije korištenja za rasplod, pri čemu se krv ovnova mora pretražiti i na Brucella ovis infekciju.

U stadima u kojima se utvrdi infekcija Brucellom ovis, obvezna je pretraga svih ovaca u stadu na ovu infekciju. Veterinari su dužni dostaviti krv svih životinja na laboratorijsku pretragu, a po mogućnosti i fetus kod svakog pobačaja krava, junica, nazimica, krmača, ovaca i koza.
Vlasnik je pri svakoj sumnji o pojavi zarazne bolesti dužan obavijestiti najbližu veterinarsku organizaciju, koja će obavijestiti nadležnu veterinarsku inspekciju. (Odluka o zaraznim bolestima životinja (“Službeni glasnik BiH” 44/03).

Za iskorjenjivanje ove bolesti potrebno je vršiti stalnu kontrolu i do dva puta godišnje kako bi se suzbilo ponavljanje bolesti što se samo može postići neškodljivim uklanjanjem pozitivnih grla.

BRUCELOZA KOD LJUDI
Izvor zaraze su životinje, najviše se uzročnika može naći u mliječnim žlijezdama, maternici i posteljici zaražene životinje. Životinje mogu mjesecima i godinama izlučivati uzročnike u mlijeku i drugim ekskretima. Izlučene bakterije se dugo zadržavaju u vlažnoj zemlji i vodi. Putovi prijenosa na ljude su: direktni kontakt s zaraženom životinjom kada bakterija uđe u organizam preko rana na koži ili udisanjem, konzumacija mlijeka, mliječnih proizvoda i sirovog mesa zaraženih životinja. Rjeđe se bolest prijenosi inokulacijom, transplacentarno na dijete i interhumano. Životinje bolesne od bruceloze izlučuju bakterije putem mlijeka. Ako se mlijeko ne pasterizira, bakterije inficiraju osobe koje konzumiraju takvo mlijeko ili proizvode napravljene od njega. Infekcija putem udisanja nije toliko česta, ali je moguća, i najčešće je uzrok oboljevanja radnika u klaonicama. Infekciji putem ozljeda na koži najviše su izloženi veterinari, naročito prilikom pružanja pomoći pri pobačaju ili porođaju.
Mogu se razlikovati tri stadija bolesti. Prvi stadij je samo ponekad razvijen. Javlja se lokalna, lagana upala na koži ili sluznici uz povećanje regionalnih limfnih čvorova. Druga faza predstavlja generalizaciju infekta, prodiranje uzročnika u krv, te njegovo naseljavanje u različita tkiva (jetra, slezena, koštana srž, bubreg, kosti, testise, moždane ovojnice itd.). U trećoj fazi dolazi do lokalizacije bolesti i pojave simptoma od strane zahvaćenog organa. Paraziti su intracelularni (unutarćelijski), tako da mogu parazitirati u ćelijama zaštićeni od antitijela i mnogih antibiotika. Upravo je ta mogućnost brucela odgovorna za kroničnost infekcije.
Inkubacija varira, i u prosjeku traje 5 – 21 dan, može postojati i period latencije od 6 – 9 mjeseci. Klinička slika je karakterizirana izraženim općim simptomima u početku. Bolest može početi naglo s vrućicom i drhtavicom tako da se ne razlikuje od mnogih drugih infektivnih bolesti. U drugom slučaju bolest počinje postupno neodređenim znakovima, kao što su umor, depresija, glavobolja, boli u udovima i sl. Gotovo je konstantan znak kod bruceloze velika slabost koja se pojavljuje već i kod najmanjeg fizičkog napora ili čak i kod ustajanja iz kreveta. Temperatura se postupno povećava, a prethodi joj osjećaj drhtavice i groznice, rano se javlja simptom noćnog znojenja. Istodobno se javlja glavobolja, boli u mišićima i drugim dijelovima tijela. Za brucelozu su karakteristični bolovi u zglobovima s otokom, bolovi u mišićima i neuralgije. Od gastrointestinalnih simptoma često su prisutni gubitak apetita i opstipacija, rjeđe proljevi. Kod polovice bolesnika se već na početku nalaze otok limfnih čvorova, te povećanje slezene i jetre. Nakon nekoliko dana simptomi postaju izraženiji, a temperatura viša. U većini slučajeva temperatura varira s dnevnim kolebanjima od jutarnjih 36,5°C do 40°C navečer. Uz porast temperature se i stanje bolesnika pogoršava. Noću bolesnika muči nesanica, a pred jutro se uz obilno znojenje temperatura smanjuje. Bolesnik gubi na težini zbog anoreksije, a zbog afekcije živčanog sustava postoji grubi tremor jezika i prstiju, razdražljivost i depresija. Ova prikazana akutna faza bolesti se može protezati tjednima odnosno mjesecima, a u najtežim slučajevima i godinama mogu biti prisutni samo opći simptomi bez simptoma lokalizacije infekta. U drugoj fazi infekta se bolest manifestira simptomima jednog organa ili organskog sustava na kojemu se obično nalaze kronične promjene. U rjeđim slučajevima mogu biti zahvaćeni više organa ili organskih sustava. Najčešće su pogođeni limfni sustav, jetra, koštana srž i urogenitalni sistem, rjeđe su to dišni, lokomotorni, kardiovaskularni, živčani sistem, oko i koža. Povećanje slezene je najčešći simptom u kasnijem stadiju bruceloze, također su povećani i limfni čvorovi. Jetra je rjeđe povećana, a uzrok povećanja su upalne promjene jetre koje mogu napredovati sve do ciroze. Poremećaji funkcije koštane srži se očituju laganom anemijom, smanjenjem broja leukocita (leukopenijom) i relativnim povećenjem broja limfocita (limfocitozom). U ovoj fazi bolesti se mogu javiti upala testisa, promjene bubrega u smislu nefroze, upale pluća i poplućnice uzrokovane brucelama. Javljaju se upalne promjene u mišićima, zglobovima (gnojni artritis – gležanj, koljeno, kuk, kralježnica), kostima i perifernim živcima tako da se jako često javljaju boli u udovima kao prominentan simptom kod bruceloze.
Osim ovih akutnih i kroničnih kliničkih slika, bruceloza može proći kao jedno gripozno stanje s kratkotrajnom temperaturom i laganim općim simptomima. U drugim pak slučajevima može teći perakutno s jako naznačenim septičko-toksičkim simptomima, difuznim hepatitisom, endokarditisom, pa može završiti i smrtno.
Potrebna je dugotrajna terapija jer je bruceloza bolest sklona ponovnim javljanjima simptoma. Upotrebljavaju se sljedeći antibiotici: tetraciklini, aminoglikozidi, kotrimoksazol, ciprofloksacin i rifampicin.
Uklanjanje izvora zaraze, dakle iskorjenjivanje bolesti u životinja je osnova prevencije bruceloze u ljudi. Kuhanjem i pasterizacijom mlijeka te termičkom obradom mesa prekidaju se putovi zaraze čovjeka preko hrane. Osobe koje rukuju životinjama ili truplima za koje se sumnja da su zaražena, trebaju nositi zaštitne naočale i gumene rukavice i trebaju zaštititi ozljeđenu kožu od izlaganja.
Dosljedno cijepljenje životinja ima dobar učinak.